HR
+386 3 8961 715 +386 3 8961 715

Velenje kroz vrijeme

Centar grada Velenje za vrijeme intenzivne izgradnje 1959. (foto: Volbenk Pajk, arhiv Muzej Velenje)
Centar grada Velenje za vrijeme intenzivne izgradnje 1959. (foto: Volbenk Pajk, arhiv Muzej Velenje)

Ostaci koji su pronađeni u Šaleškoj dolini svjedoče nam da je dolina bila naseljena još u davnoj prošlosti. U Mornovoj zijalki kod Šoštanja i pećini Špehovki kod Hude luknje iskopali su ostatke naseobina prahistorijskog čovjeka, a u Bevčama i na Plešivcu prahistorijske predmete. Ostaci iz rimskog perioda ukazuju na to da je u to vrijeme na prostoru današnje Šaleške doline postojala rimska naseobina.

Područje današnjeg Velenja prvi puta je spomenuto 1250. godine, trg Velenje se u dokumentima prvi puta spominje 1264. godine, a nad starim centrom trga već stoljeća gospoduje dvorac koji je u povijesnim izvorima prvi puta spomenut 1270. godine.

U 16. stoljeću je Šaleška dolina postala jedno od središta protestantskog života u Štajerskoj. Najveći doprinos toga vrjemena bila je škola, koju su u Velenju osnovali protestanti. U srednjem vijeku je Šaleška dolina zbog velikog broja dvoraca (preko 20) bila poznata i kao »dolina dvoraca«, a ime se očuvalo sve do danas.

1801. godine je u Velenju izbio velik požar, u kojem je izgorio cijeli trg, zajedno sa crkvom sv. Marije. Velenje je u ovom periodu predstavljalo samo mali trg, koji je po veličini zaostajao za Šoštanjom. 1889. godine imelo je samo 364 stanovnika. Nešto snažniji gospodarski razmah Velenje je doživjelo tek krajem 19. i na počeku 20. stoljeća, kada su u blizini Velenja otvorili rudnik. Rudarstvo je na razvoj trga utjecalo samo posredno, pošto Velenje u to vrijeme još nije bilo rudarsko naselje.

U Velenju su krajem 19. stoljeća razvijeni prije svega trgovina, obrti za sječenje i preradu drveta, a važna gospodarska grana je sve vrijeme ostajala poljoprivreda.

1931. godine je upravo od te djelatnosti još uvijek živjelo nešto iznad polovice stanovništva Šaleške doline. Velenjski ugljen i šoštanjska tvornica kože dva su od razloga da je ovo područje dobilo željeznicu, koja se proteže Savinjskom dolinom od 1891. godine i tako povezuje Velenje sa Celjem, a 1899. godine omogućena je i željeznička veza Velenja sa Koroškom (Dravogradom).

Nakon 1950. godine se, prije svega zbog bitno povećanih zahtjeva za ugljenom, sve više pokazivala potreba za izgradnjom suvremenog grada, koji bi nadomjestio isprva planirane male terasaste kućice za brojne rudare iz cijele Jugoslavije. Pod rukovodstvom tadašnjeg direktora Rudnika Velenje Nestla Žganka, uz suradnju projektanata Slovenija projekta iz Ljubljane sa arhitektom Janezom Trenzem na čelu, počeli su se formirati planovi za suvremeni grad, koji je trebao obezbjediti domove za približno 30.000 stanovnika. 

Moto N. Žganka da "...rudari, koji prežive pola dana u tamnim njedrima zemlje moraju imati što svjetlije i sunčane stanove ..." je  sa planovima projektanata postao suvremeni modernistički grad, sa slobodno stojećim objektima postavljenim u prostrana zelenila. Na žalost, kasniji urbanisti iz brojnih razloga nisu odgovarajuće nastavili sa ovakvim konceptom, ali im je usprkos tome uspjelo očuvati arhitekturni izraz užeg centra kao stilski čisti pozni modernizam, kakvih u Evropi nema baš puno. Nevjerojatna rast naselja, kada je u slabe dvije godine krajem šezdesetih usred zelenila izraslo više od 20 gradskih objekata, začudila je svu tadašnju domovinu, koja mu je 20. septembra 1959. dodijelila pravo grada, a to je i dan kada u Gradskoj općini Velenje praznujemo svoj općinski blagdan.

Danas, 47 godina kasnije, grad je dosegao granice svog planiranog razvoja. Na ovu godišnjicu se sa divljenjem osvrćemo na pređeni put, kada je našim roditeljima uspjelo da od nekoliko skromnih naselja, rasutih po istočnom dijelu Šaleške doline, sa entuzijazmom, odricanjem i iskorištavanjem političkih prilika, naprave danas peti najveći grad u Sloveniji.

Literatura o izgradnji grada:

  • Monografija Velenja 2002, različiti autori, nakladnik MOV, 2002
  • Spomini "Rdečega kralja", Damjan Kljajič, Vlado Vrbič, naklada Karantanija, 2001 (Biografija Nestla Žganka)
  • Velenje, različiti autori, naklada MOV, 1999 (Zbornik rasprava)
  • Monografija Velenja 1976, različiti autori, 1976